Hrvatski industrijalac (Zagreb, 16. IX. 1888 – Zagreb, 16. VI. 1945). Trgovačku akademiju završio u Zagrebu, studirao pomologiju i enologiju u Beču. Utemeljitelj tvornica špirita, alkoholne destilacije, kvasca, likera, kemikalija i emajliranog posuđa u Zagrebu.
Rođen 1888. godine. Nakon svršenih studija preuzeo je tvrtku Arko kao ortak 1915. g. Mnogo pre toga preuzeo je vodstvo poduzeća svoga oca, koje je osnovano 1867. godine. Proizvodio je vino, liker i rakiju i sukcesivno kroz posljednjih 10 godina stvorio najveću jugoslovensku tvornicu špiritusa i rafineriju, tvornicu konjaka i tiskova. Svom poduzeću pridružio je u posljednje vrijeme i jednu kemičku tvornicu. Podigao je dalje jednu od najvećih i najmodernijih tvornica bačava, kojoj je pridružio brodsku tvornicu bačava.
Potiče iz jedne od najuglednijih zagrebačkih trgovačkih obitelji.
Danas je Vladimir Arko potpredsjednik Slavenske Banke i vijećnik Trgovačke komore.
ZBIRKA PORTRETA I BIOGRAFIJA ZNAMENITIH LJUDI KRALJEVSTVA SRBA HRVATA I SLOVENACA
dizajn: Leopold Gedö, urednici: Miodrag Savković i Emerih Mike; Vienne, Impr. “Union”, 1926.
https://digitalcollections.nypl.org/items/510d47e2-a1a5-a3d9-e040-e00a18064a99
Vladimir Arko bio je, između ostalog, kolekcionar i mecena, a samo u knjižnici njegova ureda nalazilo se gotovo četiri tisuće svezaka. Zbirku prvotisaka najznačajnijih hrvatskih književnih djela Arko je darovao Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Na brojnim fotografijama doma Arkovih vide se slike starih majstora, kolekcije bečkoga i dalekoistočnoga porculana, srebra, sagova i ćilima. Članove obitelji portretirali su Vlaho Bukovac, Bela Csikos, Julije Meissner, Nikolaj Vasiljevič Haritonov, a u zbirci Vladimira Arka nalazila su se i djela drugih suvremenih umjetnika – slike Joze Kljakovića, Mencija Crnčića, Ivane Kobilca, slikara »Zemlje«, grafike Milenka D. Gjurića, umjetničke fotografije Rudolfa Mosingera. Na obiteljskoj grobnici u mirogojskim arkadama reljef je Roberta Frangeša Mihanovića. Reklame Arkovih proizvoda oblikovali su Otto Antonini i Frano Branko Angeli Radovani, ali i slavni Mihály Biró, koji je dizajnirao plakate austrijskih i mađarskih političkih stranaka te reklame tvrtki »Humanic«, »Julius Meinl«, »Axa Abadie«. Arko je bio i jedan od utemeljitelja udruge za promicanje umjetničkoga obrta »Djelo«, osnovane u Zagrebu 1926.
Od društva »Dobra d. d. za industriju drva« 1932. godine otkupio je i uredio stari dvorac u Severinu na Kupi koji je stoljećima bio u vlasništvu plemićkih obitelji Zrinskih, Frankopana, Oršića i Vranyczany-Dobrinovića. Dvorac s pogledom na Sloveniju doima se kao savršeno prikladna ljetna rezidencija za Arkovu obitelj: njegova supruga Pipa (Josipina) bila je kći značajnoga slovenskog pisca, političara i pravnika Ivana Tavčara i Franje Tavčar-Košenini, jedne od prvih predstavnica liberalnoga ženskog pokreta u Sloveniji.
https://www.ipu.hr/content/knjige/IPU_Zbornik-III-KHPM_2013_215-219_Marina-Bagaric.pdf
ENCIKLOPEDIJA HLZMK HRVATSKI BIBLIOGRAFSKI LEKSIKON
